Iako su automobili svake godine sve sigurniji, a smrtnost se sve više smanjuje zbog neprestanog podizanja standarda i konkurentnosti na tržištu, automobilske nesreće vodeći su uzrok umiranja i teškog ozljeđivanja u razvijenim zemljama. Jedan od čimbenika koji povećava sigurnost zasigurno su crash testovi o kojima možete pročitati u daljnjem tekstu...
Kao pokusni kunići u testovima se koriste lutke usavršene do te mjere da bez problema simuliraju čovjeka. One su standardizirane i za sve testova koriste se lutke istog tipa kako bi rezultati bili što vjerniji i realniji, a postoji više veličina podjeljenih po starosti i po spolu. U sebi sadrže tri vrste senzora koji prikazuju sva ubrzanja tijela, sva nastala opterećanja i sve pokrete.
Osnovni test proveden na 64, odnosno 50 km/h sastoji se od dva djela; frontalnog i bočnog udarca. U prvom djelu automobil se ubrzava do 64 km/h i udara prednjim djelom u deformabilnu podlogu bez kočenja. Time se simulira udarac u vozilo naišlo iz suprotnoga smjera. Drugi dio nam prikazuje ponašanje našeg automobila kada ga sa bočne strane pogodi neko drugo vozilo. U tu svrhu koriste se 1300 kilograma teške saonice koje se direktno zalete u bok testiranog modela brzinom nešto većom od 50 km/h.
Prije nego se test lutke postave u automobil, treba ih obojati. Različite svježe boje postavljaju se na različite djelove tijela lutaka. Tako se najlakše može uočiti koji je dio lutke imao kontakt sa određenim djelom vozila. Ovaj dio jako je važan kod konstruiranja vozila i prevencije specifičnih ozljeda u budućim sudarima.
Slijedi frontalni crash test....
Automobil se nalazi ispred zida, u njega su postavljene lutke i svi su senzori provjereni. Dodan je i teret koji simulira do kraja napunjen automobil. Ugrađeno je 15 kamera od kojih nekoliko ispod samoga automobila. Vozilo se odvlači od zida i priprema za udarac. Kuka spojena na vozilo ubrzava prema zidu, a od samog udarca do potpunog zaustavljanja potrebno je oko desetinku sekunde. Kao što na slikama možete vidjeti, cjeli prednji dio je do kraja uništen. To je dobro jer je sva kinetička energija iskorištena za deformacijski rad i zaustavljanja vozila.
Idealan sudar...
Naravno, idealno se sudariti znači uopće se ne sudariti, ali recimo da ste u neizbježnoj situaciji i želite što veće šanse za preživljavanje. Sve ozljede u takvim situacijama nastaju zbog kinetičke energije. Ona ovisi o vašoj masi i brzini gibanja. Trenutak prije udara energija je najveća, a nakon zaustavljanja ona je jednaka nuli. Za što manju opasnost od ozljede trebalo bi smanjivati kinetičku energiju što polaganije i ravnomjernije, a u tome vam pomažu neki od sigurnosnih sustava u automobilu. Sjedala sadrže zatezače pojasa koji se aktiviraju čim se dogodi nesreća. Tako sjedalo uspjeva apsorbirati dio energije dok se tijelo nastavlja gibati prema zračnom jastuku. Tisućinku kasnije zatezanje bi postalo prebolno pa zatezač polagano olabavi stisak pazeći da sila u sjedalu ne postane prevelika. Nakon toga tijelo dolazi u kontakt sa zračnim jastukom koji apsorbira još jedan dio energije i smanjuje šansu da lupite u nešto tvrdo.
Ovo pokazuje kako svi sigurnosni sustavi u automobilu rade zajedno da bi nam osigurali što bezbolniji udar. Ukoliko ne koristite pojas, vaš susret sa zračnim jastukom biti će jako bolan, pa možda čak i smrtonosan.
Evo nekoliko primjera kako izgleda Euro NCAP test...